Destilerija

Skaska( ref. Rečnik ) – usmena pripovetka sa elementima fantastike koja se prenosi sa kolena na koleno

Skaska, rakija koja stvara bajku

Tradicija se, obično, doživljava kao nešto zastarelo, kao svedok prošlosti koju svako poima na svoj način. Jedni sa setom, drugi ravnodušno, ali, ipak, najviše – s ponosom! Jer, tradicija je, hteli mi to priznati ili ne – umetnost življenja! Koliko god je osporavali ili zaboravljali, ona opstaje; prenosi se iz generacije u generaciju, kao najveće blago ili porodična tajna. Tradicija je zavet srpskog domaćina. Najvažnije nasleđe za njegovog sina. Zavet da se bude najbolji, ali ne zbog drugih, već radi sebe. Zavet da brineš o svojoj kući i komšijama, jer srpski domaćin zna da je to najveće bogastvo! Bogatsvo je slaviti rad, ali i odmoriti i ugostiti. A srpski domaćin kad ugosti, on to tradicionalno uradi najbolje! Da bude na ponos! A ponos je za srpskog domaćina nezamisliv bez šljivovice. Jer šljivovica nije samo rakija – to je bajka o najboljim, najplavetnijim šljivicima, o radu, o žuljevitim domaćinskim rukama, o snovima i neispričanim pričama…
Пусти видео запис
Пусти видео запис
Šljivovica je folklor srpske tradicije. S njom sve počinje i završava. S njom se rađamo, veselimo, gradimo, tugujemo, sahranjujemo… dočekujemo i ispraćamo. Ona nas identifikuje i karakteriše. Tako ista, ali potpuno drugačija. Kod svakog domaćina – specifična, svoja. Svaki domaćin se trudio da baš njegova šljivovica bude najbolja, jer je predstavljala i njega i njegovu kuću. Postala je deo generacijskog identiteta i prepoznavanja. Iskustvo i ljubav prema stvaranju rakije, postala je umetnost. A umetnost se ne stvara preko noći! Naša umetnost o stvaranju rakije, utemeljena je na tradiciji generacija koje su brižno i strpljivo pratile gde rađaju najbolje šljive. Generacije koje su nas naučile da se za rakiju potkupljaju najlepše, čiste i zrele šljive. Nema trulih i plesnjivih! Jer, pravi se zlato! Zlato koje će u buriće, da ćuti nekoliko godina. A onda… da ispriča najlepšu priču. Priču o srpskom domaćinu, o svemu onom što je ćutao dok je uz kazan snevao – o svadbi za sina prvenca, o unucima, o zavetu, o najsvetijem srpskom nasleđu – da dočekaš i ispratiš, da napojiš i nahraniš, da svakom dušu okrepiš – a sve je to za srpskog domaćina, nezamislivo bez šljivovice!
U našoj šljivovici je tajna naših predaka, njihova nadanja i htenja, sve ono čemu su nas učili, ali i ono najvažnije – šljivovica to su oni, to smo mi! Naša Skaska slavi život, slavi tradiciju, čuva ono najbolje – vrednog srpskog domaćina koji sve stvara s ponosom i na ponos! Kada kažemo da pravimo rakiju na tradicionalan način – mi mislimo na ovaj smisao tradicije.
Zato će vam Skaska ispričati ono što druge rakije ne mogu…
“ U Skaski je bol. Bol svakog onog nesrećnika, što je na dlanu držao šljivu okupanu kapima kiše Svetog Ilije. U Skaski je grč. Grč na licu koje gleda ka nebesima i moli se starim Bogovima i Novom Bogu, da u martu sačuva laticu, stidljivo propupjelu kao djevojčurak između dva godišnja seoska prela. U Skaski je odanost. Odanost prijatelja zavjetovana da dostignu nektar savršenosti. U Skaski je ljubav. Ljubav na prvu kap, iz orošene čaše. U zdravlje.”
Ognjen Avlijaš
Pisac romana Vinograd Mehmed-bega i Šetač u stroju